Zašto volontirati? Strah od volontiranja? Raditi besplatno? Zašto bi me netko iskorištavao? Gubim vrijeme, ne da mi se?
Možda ste si i vi postavljali ista pitanja kada ste čuli poziv na volontiranje. Strah je nešto što nas najviše koči, i dodatno, strah nas potiče na negativna razmišljanja i predrasude.
Pa dragi svi, bilo bi zgodno da se predstavim. Ja sam Viktorija i želim vas provesti kroz moje upoznavanje sa svijetom volontiranja. Osobno sam se okušala u volontiranju po prvi put prije nekoliko mjeseci, nakon potresa na Banovini. Iako mi se činilo da ja teško mogu pomoći u toj tragediji jer niti mogu donirati značajan iznos, niti mogu ići graditi kuće kao Bob graditelj. Ali, zato sam shvatila da ipak posjedujem adute u rukavima. Donirala sam svoje vrijeme i nesebično radila najmanje 12 sati dnevno sa grupom ljudi koja je prikupljala pomoć sa svih strana svijeta i upućivala ju potrebitima. Rekla bih: „osjetila sam poziv da sam nekome potrebna“. Jedna stvar od brdo ostalih potrebnih bila je aktivno slušanje tuđih priča. Osjećati se nečijim ramenom za plakanje, nije jednostavno, ali itekako je u tom trenutku bilo potrebno. „Listen, understand, act“. Naša grupa “Iz ruke u ruku“ dopremila je više desetaka kamp kućica, kontejnera, građe, grijalica i ostalih potrepština.
Nakon ove uvertire, pripremite si kavu (a u budućnosti možda i kofere) i krenimo na jedno volontersko karijerno putovanje!
Prva destinacija na našem putovanju je Volonterski centar Zagreb. VCZ je odredište koje jednostavno ne smijete zaobići. Tamo vas čeka avantura koja vam upravo treba! Bez zezancije. To je udruga koja spaja humanitarce velikog srca koji su spremni drugima pomoći, ali i osobno se razvijati i unaprijediti svoje vještine. Otkrivanje tog svijeta volontiranja je neprocjenjivo, nematerijalna nagrada je hrana za dušu, a osjećaj vrijednosti sve više jača i postaje snažniji. Zar nije to ono što vam treba?
No, to nije sve. Neki volonterski projekti su baš orijentirani na učenje i praktičan rad, a znamo da svim studentima nedostaje prakse kroz studij. Stoga, ne propustite priliku. PRAKSA=VOLONTIRANJE
Na odredištu nalazi nam se i jedan „vodič“ Juraj koji je odličan koordinator za usmjeravanja u svijetu volontiranja.
Juraj je magistar politologije koji je svoju karijeru započeo u samom Volonterskom centru. Juraj je uplovio u taj svijet, iako tijekom studija uopće nije volontirao, za njega je to bila prava odskočna daska. Bravo Juraj! Posao u centru potaknuo ga je da radi na sebi, da napreduje i osnažuje svoj osobni razvoj. Jedno naizgled bazično volontiranje u Čučerju (Zagrebu) otkrilo mu je čari volontiranja. Tada je otkrio tu magiju osobnog zadovoljstva koja se javlja kada nekome pomogneš i posvetiš svoje vrijeme, možda je to oksitocin. Vrijeme brzo prolazi, a još kada je dobro iskorišteno, nema veće sreće.
Moram Vam ispričati jedan „fun fact“. Iskreno, bila sam mišljenja da se mladima daje puno više posla u volontiranju, odnosno da ih se na neki način preopterećuje, dok Juraj kaže da se baš puno njih žali što nije radilo više. Zanimljivo.
Zar ne biste i vi htjeli biti takvi entuzijastični mladi ljudi koji svoje radno iskustvo žele podići na višu razinu? #putpremakarijeri
Jedna od suputnica koje sam upoznala u volonterskom centru je Maja. Ona ima u rukama dugogodišnju karijeru volontiranja. Zamislite, mlada žena sa već 13 godina iskustva. Da, dobro ste čuli (pročitali). Njezini počeci volontiranja vežu se uz zabavu, dok je kasniji angažman zaista poprimio humanitarni karakter. Nekoliko je godina surađivala sa udrugom koja je pomagala djeci u Africi, a kasnije i sa drugim osjetljivim skupinama, kao npr. beskućnicima. Tada je definitivno bila „bačena u vatru“ jer je iskusila nešto s čime se ne možeš susresti u školi ili na faksu. Zbog cjelokupnog iskustva postala je vještija u organizaciji i komunikaciji. Kao krunu svega, Maja ističe da je kroz volontiranje bolje upoznala sebe i što to nju najviše zanima i ispunjava. S novostečenim samopouzdanjem, odlučila je promijeniti fakultet, upustiti se u nepoznato, istražiti svijet i mijenjati ga na bolje. Upisala je studij u Danskoj (koji danas završava), potpuno promijenila smjer studiranja i nastavila volontirati jer, kako sama kaže „zarazila sam se volontiranjem“.
Moram vam otkriti idući “fun fact”. Danska je na samom vrhu liste najsretnijih zemalja na svijetu, a čak 70% Danaca volontira. Mislim da kada bismo mi Hrvati malo više slijedili ovaj dobar primjer bili bismo manje mrzovoljni i ogorčeni.
No krenimo dalje, ipak imamo još odredišnih destinacija. Opskrbite se hranom i vodom!
Sljedeća destinacija nam je svjetska, a to je Nepal. Nuša je otišla u Nepal kako bi pomagala drugima, a u konačnici je najviše pomogla sebi. “Givers gain” je istinita izreka. Idemo vidjeti njezinu priču.
Nuša se 2018. spletom okolnosti našla u Nepalu, iako je bilo predviđeno da ide u Indiju, no nije požalila „slučajnost“. Ako niste znali, Nepal je 2015. godine nastradao u razornom potresu jačine 7,5 kada je poginulo gotovo 9.000 ljudi. Mnoga sela su sravnana sa zemljom zbog čega je više od 100.000 ljudi odjednom postalo beskućnicima. Veliki broj povijesnih i kulturnih dobara, kao i UNESCOvi spomenici svjetske baštine, nestali su s lica zemlje. Prije dolaska u Katmandu, taj događaj je za nju bio 2-minutna vijest na tv-dnevniku. Kada je doživjela posljedice tog događaja svim svojim osjetilima, upoznala je sebe u potpuno drugačijem svjetlu. Dok je podučavala djecu engleskom jeziku, ona sama je učila neverbalni jezik svijeta, jezik ljudskosti (ako ste pročitali “Alkemičara” znate o kojem jeziku govorimo). Obronci Himalaje bila su njezina svakodnevnica koja joj je davala vjetar u leđa, a zajedništvo kojim skromni ljudi nadilaze dotad neviđenu životnu katastrofu je doživljaj koji joj se urezao u pamćenje i ostavio neizbrisiv trag.
Moj treći “fun fact” u ovom istraživanju je otkriće da Nuša danas u Indiji završava Master in International Relations. Wow. Kapa dolje za Nušu!
Shvaćate poantu? istražujući svijet imamo priliku pronaći sebe. Pomicanje granica u vlastitoj glavi je neprocjenjivo vrijedno iskustvo.
Pa već kad smo postali tako svjetski, moram preporučiti i organizaciju koja se bavi međunarodnim volontiranje. GVI (Global Vision International) izvodi programe u 13 zemalja širom svijeta, a svako od njih ima vlastito osoblje i usklađeno je sa 17 ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih naroda, kao i sa ciljevima lokalnih partnera. Odgovornost je ta koja krasi tu organizaciju i briga za ugrožene te siromašne slojeve društva. Za one koji vole egzotična putovanja a spremni su na humanost, pomaganje, zaštitu prirode, životinja i planete, ovo je idealno za vas!
I za kraj, ako vam se ne otvaraju prilike, budite vi ti koji će sagraditi vrata. Sreća prati hrabre. Život se nalazi izvan naših kutija. Zatvori kutiju, stavi je sa strane i kreni na putovanje. Ps. Osim ako ti ne treba za spakirat maminu spizu. 😊
Budimo građani svijeta, odvažni i humani.
